Izbor iz recenzija i predgovora

 

Svijet fantazmagorija

Krešimiru Gojanović ćemo ponajprije prepoznati po fantazmagoričnom svijetu koji se nastanio na njenim slikama. Taj fantazmagorični svijet tvore likovi kako antropomorfnog, tako i biomorfnog i zoomorfnog porijekla. Kažem porijekla, jer je te likove teško preciznije imenovati. Naime, oni dolaze iz neobuzdanih prostranstava autoričine svijesti, a još više podsvijesti, iz prostora oniričkih snoviđenja. Oni bujaju i njihovu protežnost u svim pravcima nije moguće zaustaviti, kao što nije moguće ni predvidjeti kakve će sve oblike kod tog rasta zadobiti...

Tako su ti likovi u stvarnom ili prividnom pokretu, gradeći lelujave ritmove, a koji poradi zaokrugljenosti te figurativnosti, plutaju negdje prema centru slike, ne izlazeći iz njenih okvira. Ako tome dodamo i otvoreni, žestoki kolorit akrilnih boja, i uz vidljivi grafizam, onda će nam biti jasna količina ekspresivnosti na ovim radovima.

/ Tomislav Lalin, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe " Uskrsnuće Prometeja " u Galeriji " Vladimir Nazor ", Zagreb, 1994. /

 

Eh, imaginarnog li krajolika

...Krešimira Gojanović posjeduje ono što zovemo nesputanom maštom, a njene plodove vješto prenosi akrilnom tehnikom na karton i platno. Primjećujemo, također, svojevrsne derivacije ekspresionističkih iskustava, vidljive ponajprije u deformaciji ljudske figura i snažnom govoru boje. Upravo boja zauzima važnu ulogu, ali i na simboličkoj razini. Ni linija nije zapostavljena, ona zajedno s plohama boja ravnopravno gradi zamišljeni svijet svemirskog krajolika.

Slikajući astralne sirene, svemirske cvjetove, zmajeve i razna čudovišta, autorica dočarava i duhovni prostor slike, koji odgonetavamo kroz bezbroj simboličkih značenja.

/ Petar Prelog, časopis " Homo volans " - Vijenac, 12. 6. 1996. - povodom samostalne izložbe " Svemirski cvjetovi " u Galeriji Spektar, Zagreb, 1996. /

 

Moć arhetipova

...Magijsko u čovjeku je jednako toliko staro, koliko i sam čovjek. Stoga je mistično saživjelo jedan duboki svijet u nama, čija se plodnost najradikalnije uočavala u umjetnosti. Slikarstvo Krešimire Gojanović nameće se kao okretanje u prošle egzistencije ili proricanje slijedećih života, u kojima će se razvijati njezina umjetnost.

Doista - ona traži potpunu predanost promatrača dok čita predstavljenu slikarsku sintaksu. Zahtjeva znanje kao preduvjet za bilo kakav kontakt s vlastitom umjetnošću. Decidirana poruka i sadržaj, neizostavni su rezultat, samo na izgled ograničen slikarskom formom.

/ Snježana Samac, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe " Moć arhetipova ", Galerija Zvonimir, Zagreb, 2000./

 

Između svjetova

Slijedeći tematske okvire preuzete iz drevnih mitologija, fokusirajući se na '' kult žene '', Krešimira Gojanović otkriva vlastite istine o životnom ciklusu, o dvojnosti naravi stvaranja i smrti. Intuicija je staklena kugla kroz koju žena može sagledati ono nesagledivo i ona nam daje točne smjernice djelovanja, uspostavlja sklad s vlastitim unutarnjim bićem, usmjerava i vodi stvaralački život. Neizmjerno je važna ženi umjetnici, jer ona je moćna snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i težnjom za znanjem, oslobođenom svih vremenskih i prostornih granica. Intuicija kao bit instinktivne ženine prirode bori se za opstanak, bori se protiv ukalupljivanja žene u društveno nametnutu joj ulogu.

Krešimira Gojanović svojim umjetničkim radom ustoličuje prototipove, glavne povijesno-kulturološke simbole ženstva, nositeljice svjetskih mitova o moći ženske intuicije, vječne dijalektičke simbole erotskih, poganski i božanskih konotacija, ponaosob onih u kojima se isčitava polaritet života i smrti. Egipatska božica Izida koja svake noći oživljava svog brata Ozirisa, u grčkoj mitologiji Demetra, božica Zemlje koja jednom u godini doziva kći Perzefonu iz Zemlje mrtvih.

Svjesno Krešimira svodi svoje radove prema klasifikaciji triju svjetova: antropomorfnog, zoomorfnog i biomorfnog. U nizovima slika i crteža koji čine izlagački opus autorice, u njenu astralnu svijetu obitavaju fantazmagorični likovi, djelomično transformirana nadrealna obličja, iz kojih njihovu realnu i simboličku pojavnost isčitavamo tek u nazivlju slike, tj. crteža. Krešimira Gojanović svjesno odabire fantaziju i iracionalno za nositelje vlastita likovna izraza. Ljude privlače tuđe 'nekontrolirane slike' pod uvjetom da su ideje i proživljeni doživljaji prerušeni u '' slike snova ''.

Slikarstvo fantazije ima svoje duboke korijene, snažno je u djelima Fusila i Goye, na vrhuncu u platnima Chagalla, Giorgia de Chirica, čarobno u Rousseaua, a ispitivanje iracionalnog i fantastičnog naročito zaokuplja Kleea i Kandinskog. Uzroci su ukorijenjeni u društvu, njegovu otuđenju koje u umjetniku budi osjećaje usamljenosti, potičući ga na samopromatranje. Krešimirino djelo nije uskrsnuće i povezivanje s navedenim slikarskim 'mitovima', već je samo dobro izabran put usmjeren prema važnosti ženstva / čovještva, podcrtan uvjerenjem da postoje i druge, '' latentne stvarnosti ''.

Napojeni esencijalnom ženskom čežnjom za mističnošću, njeni uglavnom ženski likovi čine tako lice i naličje iste pojavnosti. Otkrivajući nam sve aspekte formalnih i simboličkih efekata, interes joj zastaje na akrilu i crtežu. Ove tehnike Krešimira prisvaja, jer ponajbolje emitiraju suptilne odnose kolorita i kompozicije, koja postaje sve napučenija nadrealnim i mitološkim likovima njene podsvijesti.

U labirintu erotizma, nadahnuta snagom imaginacije vlastitog duhovnog ustroja, autorica kreira autentičan svijet oblika koji vibriraju u svijetu fantazije. Odabravši izvantrendovska likovna traženja, komunicirajući s naslijeđem, vraća slici funkciju dekorativnosti, čineći to balansom skladna kolora i oku ugodno gledljivom formom.

/ Sanda Stanaćev Bajzek, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe u Narodnom muzeju Labin i zavičajnom muzeju Buzet, 2007. god./


.

 

 



 

       
 
 
Izložbe

 

 

 
Kontakt
 
       
 
Dizajn stranica - Copyright 2010 Krešimira Gojanović